Ponekad kad osjetim vjetar u mojoj kosi, sjetim se broda bake Maje. Broda na kojem sam se igrala svaki dan raznim igračkama. Od svih igračaka najviše sam voljela Barbine lutke i konje.
Brod je bio jako star i više se nije mogao koristiti za plovidbu i ribolov. Baka Maja mi je pričala da je tim brodom plovila još dok je bila mlada. Drvo od kojega je brod bio napravljen raspuklo se i osušilo, a plave boje ostalo je samo na nekim mjestima.
Jednog dana moji prijatelji i ja odlučili smo napraviti kazališnu predstavu za naše roditelje. Svatko od nas je ponešto donio. Od starih plahta napravili smo jarbol i po njemu izvjesili kojekakve šarene trake. Razvukli smo i ribarsku mrežu. Našoj publici pokazali smo kako mogu pecati ribe. Svi smo se lijepo zabavili, a sa sakupljenim novcem od ulaznica otišli smo na sladoled. Na žalost broda više nema, ali su ostale uspomene i lijepa sjećanja.

Tonka